Sunday, November 10, 2013

Zašto sirova hrana ne bi trebala biti cilj sam po sebi iliti preuzimanje odgovornosti za vlastito djelovanje



Koja je ustvari poanta iza sirovojelstva, zašto ljudi započinju s tim stilom života i na kraju, što očekivati od svega toga? Puno sirovojelaca govori o neograničenoj energiji, savršenom tenu, bistrini uma, najboljem imunitetu na svijetu, supermoćima, nepobjedivosti i ostalim superkul, najboljim stvarima koje možete iskusiti u životu. Sve što trebate je biti 100% sirovi. Iskreno, većina tih ljudi je na sirovojelstvo prešla sa prehrane koja uključuje fast-food, hrpe grickalica, gaziranih pića, šećera i gotovih industrijskih proizvoda. Također, većina je imala teških zdravstvenih problema i pomaknuli bi se sa kauča samo kada je trebalo otići do frižidera. Naravno da sirova hrana za takve ljude čini čuda. No za nekoga tko se hrani domaćom kuhanom veganskom hranom i nije bolestan, prijelaz na sirovu hranu može donijeti puno koristi, no je li on zaista potreban? Naravno da je korisno uvrstiti u prehranu što više sirovog voća i povrća, i to ću uvijek zagovarati, no opterećivanje s time da budete 100% sirovi je zaista nepotrebno. Kad pogledamo stvari iz šire perspektive, bit će i jasnije zašto.

Zašto ljudi prelaze na sirovu hranu?

Prvi i najvažniji razlog su zdravstveni problemi. To je potpuno individualan i osoban razlog, kada osoba želi poboljšati vlastito fizičko i psihičko stanje. No, mnogi zdravstveni problemi se mogu riješiti i bez prelaska na 100% sirovo. Veganska, bezglutenska, niskomasna prehrana koja uključuje kvalitetne lokalne i organske namirnice može isto tako donijeti sjajne rezultate. Možete jesti dva sirova i jedan kuhani obrok i iskusiti nevjerojatne promjene. Isto tako je moguće na takvoj prehrani izgubiti suvišne kilograme. Ako nemate nekih veoma teških zdravstvenih problema (u čijem slučaju ćete konzultirati specijalista prije nego išta pokušate, naravno. Pod specijalistom ne smatram nužno doktore konvencionalne medicine) veganska prehrana sa visokim udjelom sirovih namirnica je odlična opcija.
Često zdravi ljudi odluče prijeći na sirovo da bi iskusili sve te nevjerojatne blagodati koje sam navela gore, i koje su čisto pretjerivanje i dobrim dijelom autosugestija koja nije nikako loša stvar, no treba razmotriti daljnje implikacije prelaska na 100% sirovu prehranu, što ćemo napraviti kroz koji redak. Dakle ovdje se opet radi o potpuno osobnom razlogu usmjerenom na vlastitu dobrobit.
Također postoje opravdanja vođena religijskim uvjerenjima, u smislu: „bog nam je stvorio sirovo voće i povrće i trebamo ga takvo jesti“. Da ne uvrijedim niti jednog vjernika, neću se hvatati rasprava o postojanju boga i stvaranju svijeta, već ću samo ovaj razlog svrstati u kategoriju morala i filantropije, kao i ljubavi prema svim živim bićima. Valjda. Tako bi valjda vjernici to trebali osjećati. No, možda opet može biti usmjeren prema osobnom boljitku. Kako god bilo, vidit ćemo je li to zaista tako.
Možemo pričati i o sirovom veganstvu kao moralnom i etičkom opredjeljenju, ljubavi prema životinjama i ostalim živim bićima. No podržava li teorija praksu?

Prirodna međuzavisnost života na planetu


 Kako promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem utječu na zdravlje ljudi

Jedna stvar kod koje mnogo ljudi griješi je da odvaja prehranu od ostalih komponenti zdravog života. Nije samo „tajna“ u prehrani, već i u kretanju, pozitivnom stavu…bla, bla…to smo sve već čuli i to je jasno. No uzevši sve to u obzir, opet nailazimo na rascjepkanu i redukcionističku percepciju života koja se temelji na egu. Naravno da svi želimo biti zdravi i želimo najbolje za sebe i svoje bližnje, no puno ljudi ne shvaća poveznicu između sebe i svijeta. Ne shvaćaju da ne postoji komponenta ja + svijet, već postoji svijet koji uključuje i svaku individuu. Ta individualna bića su međusobno ovisna, odnosno egzistencija jednog ovisi o egzistenciji drugog bića. Tako i djelovanje jednog utječe na stanje drugog bića, jer svaka akcija izaziva neku reakciju. No kako se to uklapa u priču o sirovoj hrani?
Lako je biti sirovi vegan u klimi koja podržava takvu prehranu. Kao što sam već i pisala u prethodnom postu, istina je da je sirovo voće i zeleno lisnato povrće sa malim dodatkom sirovih orašida i sjemenki idealna hrana za ljude, no u klimi koja je idealna za ljude. Klima u kojoj dio populacije živi nije idealna i moramo joj se prilagoditi, jer, tko nas je tjerao da naselimo područja relativno nepogodna za ugodan život. Tako i mi u Hrvatskoj ne živimo u idealnoj klimi i moramo prihvatiti činjenicu da se ne možemo idealno hraniti. Sad bi mnogi rekli: „pa zašto bismo to učinili? Imamo sve pogodnosti modernog načina života i zašto to ne bismo iskoristili? Preko zime možemo doći do 'svježeg' voća i povrća uvezenog iz tropskih krajeva. Zašto bismo se ograničavali i ugrožavali svoje zdravlje?“
Trebali bismo se ograničavati jer upravo takav stav dovodi do ugrožavanja zdravlja, kako vlastitog, tako i zdravlja planete, koji su međusobno povezani jer MI SMO PLANET. Jednostavno ne postoji neka zdravorazumska logika iza gore navedenog komentara. Osim toga, sjetite se mnogih lovačko-skupljačkih plemena koja jedu ne-idealnu hranu, odnosno, ono što im njihov ekosustav pruža u tom trenutku i dokazano su među najzdravijim ljudima na svijetu. Kako to? Pa tako što nije samo kvaka u prehrani.

Prihvaćanje odgovornosti

Prva stvar koju moramo shvatiti je odgovornost koju svatko od nas ima. Znam da je to možda teško, ali moramo imati na umu da svaka naša akcija izaziva reakciju. Ona ne mora biti neposredna; kupovanje Coca-Cole ne mora izazvati reakciju u vašem tijelu odmah (ako ju niste popili), no plastični otpad koji ostaje nakon konzumiranja sadržaja i činjenica da tom kupovinom financirate kompaniju koja izrabljuje prirodu i ljude u mnogim dijelovima svijeta, će kad-tad izazvati reakciju koju ćete i vi osjetiti. Kompanija će i dalje iskorištavati vodne resurse i privatizirati vodu u nekim dalekim zemljama svijeta kojeg ste i vi dio, i jednom će doći do vas, jednom ćete biti prisiljeni kupovati vodu koja je vaše prirodno pravo, a koju će vam ta kompanija prodavati. Isto tako jednom će ta plastična ambalaža završiti u oceanu kao dio ogromnih kontinenata smeća koji ispuštaju toksične kemikalije, ubijajući nebrojena živa bića u moru i na kopnu. 



 Mnoge životinje ugibaju u mukama zbog tona plastike koja pluta oceanima

Jednom će zbog umirućih oceanskih ekosustava, početi umirati oni na kopnu i mi skupa s njima. Zašto? Jer smo svi jedan međuzavisni sustav. Možda ćete svojim veganstvom spasiti jedno pile od umiranja no kupovinom uvoznih i/ili industrijskih proizvoda ubit ćete puno više i životinja, i biljaka i ljudi. Ne kažem da je veganski aktivizam beskoristan, no on nije dovoljan. Možete vi biti sirovi vegan i kupovati uvozno voće i povrće, no to ne znači da ste moralno jači od nekoga tko jede kozji sir koji je napravio od mlijeka koza koje uzgaja. Pustimo sad na stranu što životinjski proizvodi zakiseljuju organizam…mislite da pesticidi i toksične kemikalije upotrebljavane u uzgoju i transportu tog voća ne zakiseljavaju? Kupit ćete organsko? Mislite da transport takvih namirnica nema nikakve posljedice po ekosustav? Mislite da ambalaže, plastika i papir u kojima su transportirane te namirnice neće završiti na nekoj hrpi smeća, i da one nisu od nekih sirovina morale biti proizvedene? Da, znam da morate nešto jesti, ali želim da budete svjesni tih mehanizama akcije-reakcije i uzročno-posljedičnih veza.

Sirovo veganstvo spašava svijet?

Sirovo veganstvo ne znači nužno visoko moralno ili ekološko djelovanje. Iako neki sirovojelci misle da spašavaju svijet propagiranjem sirove hrane, to je daleko od istine. Govoriti ljudima da se natrpaju bananama i jedu banana koliko god žele i mogu nije spašavanje svijeta. To je jačanje monopola nekolicine kompanija koje uništavaju ekosustave zemalja Trećeg svijeta i masovno eksploatiraju njihovo stanovništvo i prirodne resurse. Ljudi umiru zbog nikakvih radnih uvijeta i kemikalija kojima su izloženi. Kemikalije odlaze u njihovu vodu i zemlju. Na kraju i u našu. Zašto? Da bismo mi koji imamo mogućnosti kupiti uvozno voće mogli „zdravo živjeti“? Planeta na kojoj se sve to događa je okrugla…ako vas nije briga za druge, neka vas bude briga za vas i vaše potomke, jer će sve to stići i do vas/nas.
No to je samo jedan mali dio cijele priče. Što je sa odjećom i obućom, sredstvima za čišćenje, sa tehnologijom-mobitelima, laptopima, televizorima i ostalim? Što je sa kozmetikom? Sve se to ubraja i sve to traži odgovornost. Znate li što je koltan? Guglajte malo, na kompjuteru ili laptopu (na kojem i ja ovo pišem) koji bez koltana ne bi mogao postojati. Koltan je ruda koja se najviše iskopava u DR Kongu, u zemlji u kojoj su milijuni i milijuni ljudi ubijeni, raseljeni, porobljeni da bismo mi uživali u visokoj tehnologiji. U zemlji gdje cvjeta prostitucija i trgovina robljem, gdje raste moć triju glavnih kompanija koje se bave otkupom i transportom koltana, gdje se zbog širenja rudnika koltana oduzima stanište ugorženim vrstama gorila koje siromašni seljaci koji su ostali bez svega, ubijaju zbog mesa i prodaju kao specijalitet. 



 Masakr gorila u Kongu zbog iskopavanja koltana

Isto kao što otrovne kemijske tvari iz sredstava za čišćenje kolaju našim planetom, a sve ambalaže grade kontinente smeća. Sve što se proizvede na ovoj planeti ostaje na njoj i jednom ćemo se morati suočiti sa posljedicama našeg djelovanja. A suočavamo se s njima svaki dan i kako vrijeme prolazi, na sve intenzivniji način.
Zato niti jedan razlog za propagiranje 100% sirove hrane u klimi koja ju ne podržava nije validan. Iz istog razloga fokusiranje samo na prehranu i sebičnu verziju „zdravog života“ ne mogu shvatiti  kao pomaganje ljudima i planetu. Iz istog razloga veganstvo koje se temelji na zelenom konzumerizmu nije ništa drugo nego vrsta konzumerizma koja ojačava kapitalistički poredak i izrabljivanje prirodnih resursa i živih bića na Zemlji. Ali i iz istog razloga nitko, ama baš nitko, nema pravo reći: „A što ja tu mogu? Ne mogu kontra svih i odreći se svega što me veže uz postojeći sistem.“  Itekako možete. Protiv sistema se moramo boriti iznutra, što nije lako, ali je moguće.

I što ćemo sad?

Potrebno je shvatiti cjelinu postojanja i priznati odgovornost. Kad se radi o prehrani, točnije o sirovoj prehrani, ona je moguća kod nas preko ljeta i jeseni. Tada ćete ju prakticirati. Preko zime i proljeća nije. Tada ćete se snalaziti s onim što imate. Svaki je organizam individualan; nekome više odgovara sirovo, nekome manje. Svakome će sigurno odgovarati domaće jabuke i kruške, kao i sirove salate. Kuhani krumpir, batat, buče i bundeve, juhice od korjenastog povrća, brokule, cvjetače, buča mogu osigurati zdrav i ukusan obrok. Nije važno da je sve sirovo; nije ni sva sirova hrana stvorena jednaka. Važnije je ono što izbacite iz prehrane, a to su svi industrijski prerađeni i gotovi proizvodi. I ovdje bih se zadržala. Ostalo je vaš izbor. Ako birate jesti domaće mlijeko i sir, od životinja koje sami uzgajate sa ljubavlju i pažnjom, ja vas neću sprječavati. Meni takva hrana ne odgovara i neću ju jesti. Kolinje ipak ne odobravam, i meso zaista nije potrebno i naše ga tijelo jako teško prerađuje. Žitarice također. No postoje bezglutenske žitarice i pseudo-žitarice koje mogu zamijeniti sveprisutnu pšenicu. U našem podneblju se mogu uzgajati proso, heljda i stare sorte kukuruza koje ćete, naravno, uzgajati kao polikulture, na prirodan način. Ako volite zob, zašto ne, u malim i umjerenim količinama vas neće ubiti, a ni ostale članove Zemljina ekosustava. Zimu ćete nekako izgurati, a preko ljeta kada ima puno voća, udrite po voću, regenerirajte tijelo, ojačajte imunitet za zimu. Krećite se, radite vrt, budite u prirodi, družite se s ljudima, stvarajte zdrave ljudske kontakte, budite milosrdni i puni razumijevanja prema svim živim bićima. To će vam dati dodatnu energiju i mir koju bezumno forsranje stopostotne sirove prehrane nikada neće. Brinite se za svoj ekosustav, to je jedini koji imate. Nemojte koristiti kemikalije u svom kućanstvu; vruća voda, ocat, limun i soda bikarbona čine čuda. Shvatite da se ne radi samo o vama, otpustite ego i materijalne stvari…oni su to što vas ograničava. Sirova hrana nije garancija za postizanje mira i nove razine svijesti. Kod nekih ona može potaknuti te procese, ali nije uvijet. Također, prihvaćanje odgovornosti za svoje postupke ne mora dovesti do frustracija i negativnih emocija, već naprotiv, ono može djelovati oslobađajuće jer se razboritim i pozitivnim djelovanjem približavamo zdravijem i pravednijem planetu.

5 comments:

  1. Slazem se sa ovim clankom i mislim da bi jedina kritika koja moze da se uputi bila da nije dovoljno razgranicena razlika izmedju ljudi koji se hrane sirovom veganskom hranom jer je smatraju najzdravijom i zive takav zivot iz licne potrebe i uverenja da ce tako ziveti duze i da ce se redje razboljevati (tj. da se nece uopste razboljevati) i vegana koji se ne hrane nuzno sirovom hranom i ne vode se licnim interesima ocuvanja zdravlja i dugovecnosti vec smatraju ceo (kapitalisticko-konzumeristicki) sistem neodrzivim i protiv su svake eksploatacije, kako zivotinja tako i ljudi, te iz tih razloga ne samo da ne konzumiraju hranu zivotinjskog porekla, vec ne koriste uopste proizvode takvog porekla i uopste, svoju potrosnju svode na minimum. Lako je hraniti se sirovom hranom a koristiti deterdzent za pranje sudova, sampon za kosu i dezedorans koji zagadjuju okolinu, ali da li ta osoba treba biti smatrana veganom u pravom smislu reci?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Slažem se sa Vašim komentarom i zahvaljujem na kritici. U sljedećem postu sam malo bolje objasnila što smatram pravim sirovim veganstvom i što se samo tako naziva, a prakticira se jedino u aspektu prehrane. Takvi sirovi vegani koji ne prakticiraju sirovo veganstvo u potpunosti bi dosta često odgovarali Vašem opisu koji dajete u zadnjoj rečenici i zaista se možemo zapitati tko je tu stvarno vegan i koja je prava definicija veganstva.

      Delete
  2. Mnogo hvala na odličnom članku! Već duže vrijeme zapravo razmišljam o ovoj temi i iskreno sam iznervirana silnim RAW VEGANima tipa Banana Girl & co. Gubi mi se sav smisao u forsiranju samo određene vrste hrane ili načina spremanja hrane. Nekako mi sve to zvuči lažno, daleko od toga kako bi stvari trebale biti. Promotori (oni najglasniji) raw food movementa su zapravo većinom su ljudi kojima nije u cilju dobrobit Zemlje i njenih stanovnika već samopromocija i eksponiranost. Pretežno su to ljudi mahom s poremećajem u prehrani, opterećeni izgledom i željni pažnje. Zato mi se u jednom trenu to sve smučilo.
    Naravno, ako sad sklonimo sav taj "sjaj" postoje zaista knjige koje imaju smisla. Ali kao što si već spomenula..većinom su pisane za ljude koji su bolesni i trebaju izaći iz stanja bolesti u "savršeno" zdravlje.
    Lično, imala sam problema s zdravljem i probala s raw food-om i da godilo je ljeti, ali već s prvim hladnijim danima raw food mi je počeo gubiti smisao. Kako može biti ispravno da jedem silne banane i ostale plodove koji nisu iz moje bliže okoline kako bih ostala raw? Hm..zar to nije malo cinično? I, nadalje, osjetila sam da mi organizmu jednostavno ne godi..Tijelo je tražilo nešto drugo. U jednom trenutku nisam mogla da razmišljam jer mi samo voće ujutro više nije moglo zadovoljiti potrebe i nisam mogla razmišljati (što sam morala na poslu).
    I onda taj silni osjećaj krivnje koji se stvara nakon pojedene kuhane hrane!!! Zaboga ubila sam svoju mrkvu :( Ispekla sam je i sada nema ništa dobro u njoj.. Odbacujući u potpunosti svu nauku i dokaze da zaista postoje vitamini još uvijek u toj "mrtvoj" mrkvi.
    Da skratim, jer bih se inače raspisala totalno :) Hvala na članku, meni je dosta pomogao i dao mi potvrdu da nisam bila u potpunosti u krivu.
    Nekako i pored voća i povrća dato nam toliko toga na ovoj divnoj planeti. Ukoliko se odnosimo s poštovanjem prema njoj..planeta nam uzvraća dobrim vibracijama :)

    Pozzdrav!
    :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti na komentaru, nije bed samo se raspiši ;)
      To je to, samo treba naučiti slušati tijelo. Najgore je to kada ljudi osjećaju krivnju zbog konzumiranja kuhane hrane i toliko si briju da će im to uništiti tijelo da prenesu svu tu negativnu energiju na hranu da ona nekad zaista i može tako djelovati. No ne zato što je nezdrava ili opasna sama po sebi, već zato što su ju takvom učinili. Mislim da je moguće biti odličnog zdravlja i pozitivnog stanja uma bez narušavanja ravnoteže ekosistema, a to bi trebao biti cilj bilo kakvog načina prehrane i života.

      Delete
  3. Konacno sirovojelac koji je sirih vidika,jer je ekstremnih raw foodista,ciji se zivot pretvorio u grljenje drveca, gde se izgubila svaka socijalizacija sem sa istomisljenicima, neko na koga je sirova hrana uticala zaista onako kako rawisti pricaju da utice: otvoren i cist um, a ne samo pretenciozno nametanje i stvaranje pritiska oko kuvane/nekucane hrane.

    ReplyDelete