Thursday, December 5, 2013

Blagdani, a ja sirov!



Eh da, blagdani iliti prejedanje (da ne kažem prežderavanje), trpanje hrane u sebe samo zato što je ima… Gdje god dođeš kolači, francuska, odojci i slično…baba te nudi s ove strane, strina s one, ujna s one treće i šta ćeš neg jesti, pa ne želimo nikoga uvrijediti (ljudi se zaista uvrijede ako se odbije ponuđeno jelo)…Sad, meni osobno blagdani nisu problem jer su se svi navikli da neću jesti kada dođem u posjetu (ja sam najbolji gost: daj mi vode i meni dobro. Još ako ima voća…di ćeš bolje!), tako da s te strane nemam problema. S one kada su oči gladne…hmmm ovisno što je na stolu. Kad bih rekla da mi štrudla ne zamiriši, ili da mi pogled na francusku salatu ne izmami nostalgiju i vrati me u dane kada bih sjedila „ukifljena“ u dekicu i sretno masnih obraza mlatila po zdjeli francuske ispred sebe, lagala bih. No kad bi rekla da želim jesti ta jela, opet bih lagala. Sve to meni fino miriši i znam da mi je bilo fino, i da mi je pita s kupusom bila najdraži „kolač“, ali kad se prisjetim „posljedica“ konzumacije te hrane, nekako mi više ne nedostaje. Osim toga, dosta je i prošlo otkad sam jela klasična „blagdanska jela“ i kolače tako da mi ih mozak ne detektira kao potencijalnu hranu. Nakon dvije sirove zime, mogu slobodno reći - lako za mene, ali što je sa ljudima koji tek prelaze na sirovo ili su im ovo prvi sirovi blagdani, ili jednostavno žive sa obitelji koja je na standardnoj prehrani? U tim slučajevima teško je biti na sirovom, ali je moguće. Ja osobno ove zime ne namjeravam raditi nikakva svečana ili blagdanska jela, jesti ću sve kao i do sad (možda si napravim svoju niskomasnu verziju francuske salate – šta da vam kažem, nemere bez francuske), no prve godine na sirovom imala sam potrebu napraviti si nešto posebno. Svi oko mene su uživali u hrani i s jedne strane sam i ja htjela osjetiti taj blagdanski duh (žderački haha), a s druge pokazati da se može uživati i u sirovoj hrani na način koji se tradicionalno prakticira kod nas. To je zahtjevalo „posirovljavanje“ standardnih recepata i kreiranje gurmanskih sirovih jela. Sva sreća od početka sam instinktivno bila niskomasni sirovaš tako da nikad nisam radila slijed jela u kojemu je više od jednog jela sadržavalo masnoće. Čak su i kolači bili svojevrsna niskomasna verzija klasičnih sirovih kolača koji se skoro 90% sastoje od masnoća (kora su orašasti plodovi, krema također, kao i šlag ili koji god već dodatak ide na tortu ili kolač). Kada sam bila vegan govorila bih: „Lako je napraviti finu tortu sa hrpom maslaca, mlijeka, šećera, jaja i sl; umjetnost je napraviti finu tortu bez toga.“ Sad kažem: „Lako je napraviti finu sirovu tortu sa hrpom masnoća, umjetnost je napraviti finu niskomasnu sirovu tortu.“ Kao i bilo koje drugo gurmansko sirovo jelo…Naravno, pošto su blagdani možemo si udovoljiti sa malo razrađenijim sirovim receptima pa sam tako počela razmišljati o potencijalnom blagdanskom meniju. Doduše, više mi to sve nije zanimljivo kao prije: sad najradije pojedem 2kg kakija umjesto nekog finog gurmanskog jela. A da volim smišljati recepte i spremati super jela, jao mene to mi je najdraža stvar na svijetu (osim jedenja smokava)… ha, čini se da će prijatelji dolaziti na degustacije… no, ono što sam ustvari pokušavala reći je da ću vam pokušati pomoći da „preživite“ blagdane na niskomasnim, ali finim i gurmanskim jelima. Jeeeej! (valjda). 
 
Jedna od grešaka koje sam znala raditi u početku je da bih išla u „čestitare“ napola gladna ili totalno gladna. Big mistake… nije da bih išta jela od toga što je bilo ponuđeno, ali gladan gledati ekipu kako jede…ne preporučam. Tako da, dobro se najedite prije nego negdje idete. 

Također, gunđanje i prigovaranje bližnjima kako jedu nezdravu hranu i šta sve već ide uz to – nije preporučljivo. Takav stav kod drugih samo stvara odbojnost prema tome što zagovarate. Zato je bolje umjesto gunđanja napraviti nekakav fini kolač i odnijeti na druženja ili napraviti sirove poklončiće (keksiće, kuglice, krekere) i pokloniti prijateljima i obitelji. Ako vas zanima ova opcija sa poklončićima, vičite u komentarima pa ću napisati post posvećen tome i dati vam nekoliko recepata i ideja. 

Jedan od savjeta koji općenito vrijedi za sirovo veganstvo je taj da nikad ne smijete dopustiti da ostanete bez hrane. Uvijek si napravite zalihe i ako treba, kupujte voće ranije da vam stigne uzreliti. Tako se nećete dovesti u situaciju da gladni i živčani (jer ste gladni) razbijate glavu što ćete jesti dok drugi ne znaju što bi prvo pojeli. 

Ako kuhate za druge, na žalost morat ćete raditi dupli posao i to zna biti zahtjevno. Meni je osobno to zabavno, no samo kada imam pomoć. Uključite ukućane u poslove u kuhinji, pa možda i u spravljanje vaših sirovih jela; tako ćete ih zainteresirati i približiti vašem načinu života. Tko zna, možda kakva krempita otpadne s menija i zamjeni ju neka sirova slastica. 

Također, vaši ukućani i bližnji bi trebali poštovati vašu odluku da pređete na drugačiji način prehrane i davati vam svu podršku. Nažalost to većinom nije slučaj i često upravo oni najbliži znaju sabotirati vaše odluke. Znam to iz primjera u vlastitoj obitelji. U tom se slučaju nikako nemojte siliti na nešto što ne želite, bilo to jedenje sirove ili kuhane hrane. Ako ste shvatili poantu sirove prehrane, nitko vas neće moći nagovoriti da pojedete kolač, dva, tri i tako to. Mislim da čak nije stvar u donošenju odluke jer i to ima neku dozu prisile, strogosti i discipline što sa sobom nosi negativne konotacije. Nemojte me shvatiti krivo, nije disciplina loša stvar, ali dok ona dolazi sama po sebi, a ne dok si ju namećete. Ako zaista želite taj komad kolača i bit ćete nezadovoljni jedući svoju sirovu salatu, pa pojedite ga pobogu. No, nemojte si kasnije nabijati krivnju zbog toga. Niste ubili nikoga, samo ste pojeli kolač (neću ulaziti u digresije o efektu leptira lol). Osjećanje krivnje nije poanta sirove prehrane. Kada shvaćate da je voće i povrće hrana za koju smo „dizajnirani“ i logično vam je da ćete pojesti voće, a ne kruh, tjesteninu, čips, hranu životinjskog porijekla, industrijsku hranu i sve ostalo što nije voće i povrće i kada vam mozak pali lampicu „hrana“ samo na voće i povrće, onda sirova prehrana ima smisla. U protivnom se samo prisiljavate na nešto u što ne vjerujete u potpunosti. Ako ste iskusili dobrobiti sirove hrane, ali vas svejedno privlači nešto sa standardnog blagdanskog stola, dobro, pojedite to i osjetite kakve posljedice ima po vas te na temelju toga zaključite što ćete dalje. U svakom slučaju, samo se nemojte prisiljavati na ništa jer prisiljavajući se da jedete sirovo nećete ništa postići i samo ćete si nagomilati hrpu nepotrebne negativne energije. Kome tak šta treba? Pogotovo za praznike kada bismo trebali biti dobre volje.

Nakon ovog sveg brbljanja, ono što hoću reći je da morate biti načisto sami sa sobom. Kada znate zašto ste prešli na sirovu prehranu, nema tog odojka ili francuske koji će vas proganjati u snovima.
Sad, najava: dakle moj plan je bio napraviti blagdanski meni, dva, koji recept za fine i niskomasne blagdane. Primam želje i prijedloge za teme koje se tiču blagdana u sirovome. Meni je sve kul, ništa me ne muči pa mi ne padaju na pamet potencijalni problemi, tako da samo recite što vas muči, pa ćemo nešto smisliti. 
Do tad vam želim sladak miris i dobru probavu! :D

No comments:

Post a Comment