Saturday, February 8, 2014

Što nas B12 uči o životu



I tak sam ja krenula pripremati tekst o „vitaminu“ B12, pa sam slijedom događaja došla do joda i vitamina D i ostalih mikronutrijenata što me na kraju opet dovelo do ekologije. Kako? Vrlo jednostavno; umjesto da se pomirim sa činjenicom da današnja, a i vjerojatno ona buduća hrana nema nutrijenata koliko bi prirodno imala (pogotovo ako govorimo o industrijski proizvedenom voću i povrću), da današnji način života ne osigurava dovoljno fizičke aktivnosti i boravka na suncu i svježem zraku (kojem svježem zraku?) te da su nam tijela zatrovana svim mogućim kemikalijama i toksinima koji nastaju zbog nepotrebnog stresa kojem smo izloženi (svi faktori važni pri sintetiziranju B12) pa zbog svega toga moramo uzimati razne dodatke prehrani jer više ne možemo sami sintetizirati određene mikronutrijente i ne možemo ih dobiti iz tla koje je lišeno istih, pitam se ja, zašto, pobogu, zašto svi sirovi gurui i liječnici (dobro, to mi je jasno) opet idu na liječenje simptoma umjesto da se bore sa pravim uzrokom problema? Pa zar nismo prerasli te stvari? 

Zašto? Zato što rješavanje uzroka ne donosi pare, a i uhvatiti se u koštac sa uzrokom predstavlja velik i težak posao koji znači djelovanje i promjene, trud, rad, razmišljanje, udruživanje, zajedničku borbu, bla bla…nastavite niz. Tko to danas želi, kad je lakše doći doma s posla i zanovijetati kako je država u banani, kako vas šef tlači, kako je plaća nikakva, kako je javni prijevoz preskup i nekvalitetan, kako ljudi više ne znaju što je solidarnost, kako nam kapitalizam gricka duše i mozgove (nastavite niz) pa sjesti pred TV i blejati. I onda otići spavati i drugi dan sve ispočetka. Ha brate mili, ako nećeš ti ništa napraviti za sebe, neće nitko drugi. Zato ekipa u BiH nešto i poduzima… 

No, da se ne ide u digresije koje to ustvari nisu, u čemu je problem? Zašto odjednom postoji opasnost da i na optimalnoj prehrani dođe do pomanjkanja nekih mikronutrijenata? 
Ispravite me ako krivo brijem, ali ja bih rekla da je to do tog svinjca koji smo si napravili od života. Ako smo pobili sve mikrobe u tlu i pretvorili ga u neplodnu pustinju, logično je da više iz tog tla ne možemo dobiti nikakve nutrijente koje smo prije dobivali. Kako su ljudi do sad živjeli bez brige o svim potrebnim vitaminima i mineralima? 
Bit će da su ih prirodno dobivali. 
A zašto su u tom svijetu zdravlja svi toliko zabrinuti zbog nebrojenih vitamina A, E, B skupine, B12, joda, željeza, selena (nastavite niz…) i viču da se odemo testirati, pa svi sirovi vegani svako malo trče raditi razne pretrage krvi i ostalih izlučevina, pa uzimaju dodatke prehrani i čarobne praškove i slično pošto dotične mikronutrijente ne možemo dobiti iz hrane koja je najbolja za ljudsku vrstu. Ha! Pa ti reci...
Neke stvari ne možemo dobiti iz hrane već bi ih trebalo proizvesti naše tijelo (ili smo ih ipak dobivali od negdje u prirodi na nama još neznan način?) no problem je u tome što ono više ne funkcionira kako bi trebalo. Zašto? Jer vodimo za nas neprirodan način života pa ćemo umjesto da ispravimo taj način života, uzimati dodatke prehrani i time ublažavati simptome, sjesti pred TV i blejati. 
E sad, hoću li ako (bacam random primjer) imam žgaravicu od pizze, uzeti tabletu koja će ako imam sreće ublažiti taj neugodan osjećaj, i tako liječiti simptom, ili ću prestati jesti pizzu i tako rješavati uzrok problema? Recite vi šta hoćete, ali meni je druga opcija logičnija. Hoću li uzimati sintetički B12 ili ću ići na uzrok problema? Ako je gusto, da, uzimat ću sintetički jer nemam izbora, no radit ću na uzroku u isto vrijeme.

No prije nego pređem na uzroke o kojima se previše i ne govori kada je riječ o B12, što je ustvari B12? Vjerujem da je većina vas upoznata s time da B12 nije vitamin, već da ga proizvode mikrobi odnosno bakterije u našim crijevima. Pošto se one također mogu naći u plodnom tlu bogatom mikroorganizmima, teoretski preko hrane koja raste u takvom tlu možemo dobiti taj „vitamin“. Zašto teoretski? Pa jer mi se čini da su sve tvrdnje oko B12 ili nedovoljno istražene ili su nečija nagađanja, ili su tu da bi prodale dodatke prehrani. Tako je jedno vrijeme teorija da spriulina, alge ili delikatesni kvasac sadrže B12 bila veoma raširena i prihvaćena u veganskim i vegetarijanskim krugovima, a sad znamo da to ustvari nije istina. Iako te namirnice (npr. spirulina) sadrže neku vrst B12, ona je metabolički inaktivna u našem tijelu i može blokirati apsorpciju pravog „vitamina“B12. Tako da ne znam čemu uzimati bilo kakvu teoriju ozbiljno jer se ona već sutra može pokazati lažnom. Koliko toga onda uopće znamo o B12? Odgovor: Koliko toga uopće znamo o našem tijelu? 

 A ma jelda?

Neki kažu da količine B12 koje možemo dobiti preko neopranog organskog voća i povrća, odnosno zemlje, nisu dovoljne. Neki kažu da ga možemo sami dovoljno proizvesti te da nije problem u tome koliko ga imamo u tijelu, već može li ga tijelo apsorbirati. Neki tvrde da ga možemo dobiti samo preko hrane životinjskog porijekla (iako je B12 osjetljiv na visoke temperature pa termički obrađeno meso, mlijeko ili jaja nisu opcija. Isto tako ljudi koji jedu meso mogu imati nedostatak apsorbiranog B12, iako ga imaju dovoljno u krvi). Neki kažu da smo ga kao lovci-sakupljači dobivali preko životinjske hrane (koja uključuje i insekte) te da nikad nismo bili isključivi vegani jer biljna hrana i zemlja nisu dovoljni izvori, no navodno bi povrće (i zemlja) gnojeno prirodnim ljuskim i životinjskim gnojivom moglo predstavljati dobar izvor tog „vitamina“. Dakako tu uvijek moramo na umu imati opasnosti od parazita.

I sad, što zaključiti i koji je uzrok nedostatka B12? 

 Don't worry (supplement), be happy

Iskreno, nitko od ljudi koji su govorili o toj temi nije dao konkretan odgovor, pa zaključujem da ni oni sami ne znaju. Ono što se dalo pročitati između redaka je to da je uzrok neprirodan način života. Ista priča kao i sa vitaminom D; umjesto da uzimate sintetički vitamin D, možete otići u trope, naše idealno stanište, i nemati takvih problema. Dakle, sve te deficite mikronutrijenata, kao i moderne bolesti, smo si sami stvorili. 

Pa da idem logikom kao i kod slučaja s vitaminom D, barem jedan od uzroka nedostatka B12, uz svakodnevni stres i mega sjedilački način života, je industrijska poljoprivreda. Kako?

Zdravi ekosustav će nas uvijek opskrbiti sa svime što nam je potrebno (uključujući i sve mikronutrijente). Ako nas ne opskrbljuje onda znači da ne bismo ni trebali biti dio njega. On uključuje čistu vodu, plodno tlo bogato bakterijama i ostalim životinjicama koje ga "obrađuju" i čisti zrak. Uza sve to opskrbljuje nas visokokvalitetnom hranom iz koje dobivamo sve potrebne vitamine i minerale, a ostale koje sami trebamo proizvesti ćemo proizvesti vodeći život kakav nam je priroda propisala. I gdje se tu naš današnji glavni izvor hrane, iliti industrijska poljoprivreda uklapa? Pa nigdje...

Industrijska poljoprivreda narušava prirodne ekosustave, njihovu ravnotežu odnosno bioraznolikost sa svojim monokulturama pšenice, soje, kukuruza i sličnog koje zahtjevaju visoke doze pesticida, herbicida, umjetnih gnojiva i navodnjavanja. Da ne govorim o mesnoj industriji koja je potpuno neefikasna u svojoj potrošnji energije i resursa (potrebno je 700kg žitarica za 100kg govedine npr.), koja krade poljoprivredne površine koje bi se mogle iskoristiti za proizvodnju biljne hrane za ljude (70% poljoprivrednih površina se koristi za uzgoj stočne hrane), koja zagađuje više od iti jedne poljoprivredne grane (najveći zagađivač metanom) i koja lagano papa Amazonu (60-80% deforestacije se pripisuje uzgoju stočne hrane)...

I tak si ja razmišljam o svemu tome, recimo o toj nekoj poljoprivrednoj površini na kojoj uzgajate soju (dobrim dijelom GM soju) za prehranu stoke u mesnoj industriji….prva stvar: krave ne jedu soju. Točka. Koliko ja znam, babina krava je pasla travu. Soja koja se uzgaja kao monokultura se tretira svim zamislivim kemijskim sredstvima. Ona ostaju u samoj soji, u tlu i odlaze u podzemne vode, a bogami se šire i vjetrom, padalinama, ljudskim faktorom, kako god hoćete. I sad, ta jadna krava pojede soju koju uopće u normalnom svijetu ne bi jela (kao ni taj siroti čovjek koji pojede taj hamburger) 
zgurana u neki jadni prostor, da sad ne pričam još i o uvjetima u kojima se te životinje „uzgajaju“, i pokenja taj otrov koji je pojela koji se, usput budi rečeno, zadržava u masnoćama u njenom tijelu… taj izmet više nije gnojivo nego je toksični otpad…s njim ne možete ništa napraviti nego ga ispustiti sa farme u okolne vode pa onda morate još i vode pročišćavati što dodatno troši energiju (koja se bazira na fosilnim gorivima…koja su neobnovljiva…). Ne zaboravimo i tlo koje upija sav taj otrov, a na kraju ne zaboravimo ni samu kravicu koju ćemo fino smazati skupa sa svim tim otrovima koje je ona prethodno popapala i proizvela zbog stresnog i mizernog života. 

Tak mene nekad netko pita jel pametno jesti sirovo voće i povrće kad se toliko tretira (jedem organsko, hvala i jedva čekam da počnem uzgajati svoje). Pitam ja njega jel pametno jesti životinje koje su prošle sve gore navedeno, a poznato je da smo kada jedemo hranu koja se nalazi više u hranidbenom lancu (meso i životinjski proizvodi) izloženiji riziku unošenja više bioakumuliranih pesticida, toksina, čega već želite. Plus da se vratimo na B12, ja ne znam odakle tim životinjama B12 ako jedu zatrovanu soju koja je rasla na degradiranom tlu, ako travu i zemlju u životu nisu vidjele i ako su svakodnevno izložene stresu i brutalnim životnim uvjetima..

I sad, da se vratim na ono što sam htjela reći; imate dakle taj komad zemlje na kojem uzgajate soju za stočnu hranu i uzmete sve gore navedeno u obzir (a to je samo dio!) i računate, i dođete do zaključka (barem ja jesam) da jednostavno tu nema ekonomske računice. Pa da se na glavu postavite, nema je. Samo kada uzmete u obzir koliko vam soje treba da proizvedete tu kilu mesa, nema je. Pa kada uzmete u obzir vanjske faktore iliti „externalities“ na koje svi vole zatvarati oči, vidite da se događa jedna veoma bizarna situacija. I na kraju, uz sve to iracionalno korištenje resursa, energije, moralno upitnog odnosa prema ljudskim i ne-ljudskim životinjama, biljkama i insektima, dobijete proizvod koji će vam priskrbiti rak, dijabetes, kardiovaskularne ili autoimune bolesti itd. 

 Fun fact: na istoj količini zemlje koja vam treba da proizvedete 1kg mesa, možete proizvesti 200kg rajčice ili 160kg krumpira u istom vremenskom periodu

S druge strane na tom komadu zemlje možete posaditi šumu hrane, koja će se godinama samoregenerirati i održavati, tlo će postajati plodnije i bolje će zadržavati vodu, drveće će proizvoditi kisik i upijati CO₂, biodiverzitet će jačati otpornost ekosustava i uvijek, ali baš uvijek ćete nadohvat ruke imati prirodnu, zdravu, zrelu hranu punu nutrijenata. A u sistem ne morate dovoditi nikakve vanjske inpute kao što su pesticidi, umjetna gnojiva ili dodatno navodnjavanje (ovisno u kakvom području živite, ali ako znate skupljati i reciklirati vodu, onda ste na konju).
I možda, se u tom tlu pojavi ta simpatična bakterijica koja proizvodi B12, pa onda sretni i opušteni sjedeći na suncu ispod stabla punog zrelih smokava, možda i ne biste trebali manično razmišljati o tome odakle ćete dobiti B12, vitamin D ili bilo koji drugi mikronutrijent. 

Valjda ni priroda nije tako blesava kako svi misle…

6 comments:

  1. podrzavam potpuno! Na zalost, mozemo samo pojedinacno da zivomo takav zivot. dokle god ekonomija vodi svet, nasoj planeti se crno pise.

    ReplyDelete
  2. Ajd napisi ime bakterijice koja proizvodi B12.

    ReplyDelete
  3. Curo, jako se sramotiš, bolje obriši ovaj post... Vidim da si educirana samo na razini foruma i da nemaš veze s biomedicinskim fakutetima...

    Budući da su tvoji fun facts u potpunosti neistiniti, napisat ću ti jedan pravi fun fact, jer očito ne znaš razliku između nutrijenata (mikronutrijenata, koji ne postoje), mikroelemenata, vitamina i minerala...! :)

    Oko kobalamina nema dilema u stručnoj literaturi, ali ima mnoštvo u veganskim krugovima. B12 vitamin nije vitamin?? Uglavnom ga proizvode bakterije u crijevima?? Ljudi koji imaju nedostatak apsorpcije ga imaju u krvi?? Znaš li uopće što je apsorpcija?? Ovakve gluposti već davno nisam čitala...
    Deficit kobalamina (vidim da ne znaš ni njegovu ulogu u tijelu, ali si spremna jesti i ljudska govna, samo da ga uneseš u organizam) uzrokovan nedostatnom prehranom se u suvremenom svijetu rijetko viđa. Najčešći uzrok nedostatka ovog vitamina je totalna i subtotalna gastrektomija nakon koje takve osobe idu na injekcije tog vitamina... Pitaš se zašto? Apsorpcija u tankom crijevu se odvija isključivo pomoću intrizičnog faktora (to je bjelančevina, nosač vitamina B12), kojeg luče parijetalne žlijezdane gastrične stanice.
    (ovaj vitamin je samo jedan primjer tvoje TOTALNE dezinformiranosti)

    Hipovitaminoze su proučene davnih godina (npr. na mornarima, ljudima koji su živjeli na planinama...), a u današnje vrijeme ih se može vidjeti samo kod vegana i jako teško bolesnih ljudi na imunosupresivima. Pitamo se zašto... Evo savršene teme za tvoj blog.

    Otkud ti informacije o uzgoju goveda? Za primjer ću uzeti, najčešću, simentalsku pasminu, kojoj je dnevni prirast 1300g, a završna tovna težina 550-600kg, potrebno je 5,8 HJ za kilogram prirasta. U prvoj fazi tova hranidba se sastoji od osnovnog obroka koji uključuje travnu silažu, slamu i/ili kukuruznu silažu, te 1,5 kg koncentrata (75% žitarice i SAMO 25% sojine sačme = samo 375 GRAMA dnevno).
    Ne znam gdje si izvukla 700 kilograma soje za 100 kilograma prirasta...

    Nisi informirana ni o držanju životinja. Svaka država ima propise koji zahtjevaju adekvatno držanje životinja uz osiguravanje njihove dobrobiti. Također i ispitivanje kakvoće namirnica animalnog podrijetla je neizostavno, tako da ne znam o kojim toksičnim tvarima i nakupljanju masnoća pišeš.
    A vidim da nisi informirana niti o postupanju sa stajskim gnojem.

    Topli savjet: prije nego širiš ovakve sramotne dezinformacije, dobro prouči STRUČNU literaturu (npr: PubMed - baza znanstvenih radova) ili se drži pisanja recepata.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga anonimko,

      Zahvaljujem se na pojašnjenju svega i lijepo je vidjeti da bar netko od nas zna pravu istinu kako o medicinskim činjenicama tako i o poljoprivredi i vjerojatno mnogočemu.

      Ja nisam ni u jednom svom postu rekla da sam stručnjak niti da je moje mišljenje kruta činjenica o tome kako funkcionira ljudsko tijelo, društvo, poljoprivreda, itd. Nikad neću nikome nametati bilo kakve istine, činjenice i znanje, stilove života, što gaod… jer mislim da svatko ima dovoljno razuma da odvaže informacije na koje nailazi i da odluči što je najbolje za njega.

      Dakako, prema Vašem navodu, svi koji išta govore o sirovoj prehrani, nutricionizmu ili o socijalnim problemima su dezinformirani. Zaista svi smo budale jer raspravljamo o stvarima o kojima nemamo pojma (uključujući stučnjake koji objavljuju u PubMed) hraneći svoj ego lažnim znanjem. Ja samo prenosim ono što sam pročitala i odnosim se prema svemu tome s dozom cinizma, nadam se da ste to primijetili. Što je mikronutrijent, što je vitamin, što je intrinzični faktor (o kojem sam čitala, ali nisam htjela ništa pisati jer nisam stručnjak kao Vi)? Da stvarno znamo ne bismo se susretali s (zdravstvenim) problemima modernog društva.

      Medicina i farmaceutska industrija liječe i pomažu oboljelima te idu u srž problema boreći se protiv samog uzroka. Zato je danas zdravlje najnormalnoja stvar i blagodat u kojoj uživa 99% stanovništva. Jer sve znamo o ljudskom tijelu i liječenju. A korupcija u znanstvenim krugovima ne postoji. Poljoprivreda i stočarstvo se temelje na prirodnim principima cikličnosti, međuzavisnosti i potpomaganja te država uvijek pazi da se ne koriste toksične kemikalije pri proizvodnji hrane i da se svako živo biće tretira s poštovanjem i pažnjom. Kravice sretno pasu na proplancima itd… žao mi je, ali logika mi ne daje da drugačije razmišljam. Možda je moja logika kriva, nikad ni neću reći da je istinita, ne znam. Oni koji znaju vode ovaj svijet i jako nam je dobro. Možda je bolje ne znati…

      Ne, nemam veze s biomedicinskim fakultetima, niti želim. Svi znamo kako funkcioniraju obrazovne ustanove i ako se netko želi držati činjenica koje se uče u obrazovnim ustanovama, to je njegovo pravo. Ako netko odbija vjerovati u njih jer vidi da iza njih rijetko kad stoji išta osim prazne retorike i trenutačnih uvjerenja, i to je njegovo pravo.
      Hvala na toplom savjetu, uzet ću ga u obzir. Bilo bi mi drago kad biste malo više napisali o B12 i ostalim temama koje sam promašila te podijelili s nama svoje znanje da čitatelji dobiju i stručno mišljenje o problematici. Zaista bih to cijenila.

      Pozdrav!

      Delete