Sunday, March 23, 2014

Seminar Lorena Lockmana, recepti sa niskomasnog seminarskog ručka i moje trkeljanje



Mogu vam reći da je zadnjih nekoliko tjedana bilo totalno ludilo, od seminara u Beogradu do neočekivane organizacije istog u Zagrebu. Pa odakle da počnem?

 Jedna sa uvodnog predavanja u Zagrebu

Marina i Margareta su u Novom Sadu i Beogradu napravile izvrstan posao. Obje su nevjerojatne osobe i jedva čekam da opet nešto zajedno uradimo! Kada sam u petak došla u Novi Sad odmah sam se zaputila na ručak kod Marine u Anandu. Mogu vam reći da čovjeka zaista usreći kada dođe u restoran i, prva stvar: može pojesti nešto sirovo, druga stvar: može pojesti nešto sirovo i niskomasno! Tako da sam mogla uživati u slatkoj kaši s bundevom, rogačem i kruškama, zlatnom napitku od rogača i datulja te špagetima s umakom od rajčice i cikle. Kod Marine nema kompromisa; ili će biti niskomasno, bez soli i hrpe začina, ili ništa! :) To! A od druženja s Margaretom sam toliko dobila... ma kako može bolje od ovoga!? :)

Ali neću vam sad pričati o našem privatnom druženju, nego odmah prelazim na seminar. 

Vjerujem da su na seminaru ljudi čuli stvari koje im potpuno mogu promijeniti život i izokrenuti sve prihvaćene paradigme u svijetu zdravlja. Samo je trebalo doći sa otvorenim umom i slušati. Nadam se da nisu samo slušali već da su i čuli. Mislim da svi dobro znamo situaciju u sirovom svijetu što se tiče kontradiktornih informacija i prodaje kako suplemenata, tako i raznih uređaja, superhrane i tko zna čega sve ne. Tako da ako prodajete spirulinu ili kakao oni automatski postaju neophodnim dijelom sirove prehrane. No jesu li nam oni zaista potrebni i što nam je zaista potrebno? Ako idete logički razmišljati i vratite se u našu domovinu, trope te razmišljate o tome kako bismo živjeli, vjerojatno vam neće iskrsnuti neki superprašak ili dehidrator iz džungle. Ili možda hoće? Ne znam… 

Kako sam i sama pokušavala prokljuviti i isfiltrirati točne informacije iz sveg tog mora informacija (pošto će mi ipak trebati još neko vrijeme da se oslonim na tijelo, a ne na glavu) došla sam do zaključaka srodnih Lorenovima (i Margaretinima i Marininima) pa mi je bilo jako lijepo razgovarati s luđacima istomišljenicima haha. Tako da osobno, seminar mi i nije bio neko otkriće, ali mi je poslužio za povezivanje sa divnim ljudima. Dakako, onima koji više vole proučavati literaturu i više se oslanjati  na nju, a manje na vlastiti eksperiment, je definitivno bio više nego koristan. Oni koji su očekivali točan recept što i kako trebaju jesti su se vjerojatno razočarali jer je takvo nešto nemoguće dati, a kad kažete ljudima da jedu kad su gladni i stanu kad su siti naiđete na razočarani uzdah jer sa tom formulom moraju i oni upregnuti svoje sive stanice, ili bolje rečeno, sve stanice tijela. Zašto kompliciramo ako može biti jednostavno? Zar je lakše religiozno slijediti nekakav meni koji je sastavila osoba koja ne zna kako se vi osjećate tog dana i te minute i što vam u tom trenutku treba, nego jednostavno poslušati vlastito tijelo? Ako pokušamo osluhnuti što nam tijelo govori i ne čujemo dobro tada ne možemo nikoga drugoga okriviti za vlastiti neuspjeh. No što bi uopće bio neuspjeh? Neuspjeh ne postoji, kao što ne postoji ni dobro ni loše; stvari se samo događaju, a mi ih vrednujemo. Tko kaže da je naše vrednovanje objektivno i istinito i da ga ne možemo promijeniti ako sagledamo stvari iz druge perspektive? Znate kad kažu da priča uvijek ima dvije strane? Hajde sada zamislite da ih ima bezbroj… No, da ne duljim, ono što želim reći je da je ključ preuzimanje odgovornosti. Za svoje tijelo, postupke, okoliš, obitelj, sve. To ne znači preuzimanje krivice, jer ako idemo gore navedenom linijom razmišljanja, ni ona ne postoji (što ne znači da imamo pravo nauditi drugima. Nemamo) već je to samo osvještavanje posljedica (bez dobre i loše konotacije) vlastitih postupaka. Možda je nekima ovo kompliciranje stvari jer je puno lakše slijediti ono što su nas naučili da moramo, ali iskreno, tko su „oni“ da mi/nam govore što „moram/o“ i „ne smijem/o“? Ako slijedite tuđa uputstva gubite moć nad vlastitim životom, a to je jedino što imate. Postajete žrtva. Možda je to lakše. Možda je lakše okrivljavati sve druge za vlastito stanje ne priznajući sebi da ste si ga sami doveli, a jeste. Nije nitko drugi jer ste donijeli odluku da ćete dopustiti da drugi odlučuju umjesto vas. Ostavit ću vas da si sami dalje razmišljate jer se osjećam kao da pišem nekakvu self-help knjigu … brrrr.

 Neću vam prepričavati seminar jer mi se to neda, nego ću se sad malo osvrnuti na to kako je bilo u Zagrebu. 
 
Kada je Loren saznao da je seminar otkazan, zamolio me da mu pomognem, odnosno da ipak nekako u nekoliko dana organiziram seminar. „Ajme majko, a šta ću sad s čovjekom, ima pametne stvari za reći“, mislim si, „I kad je već tu zašto da ljudi ne dobiju priliku da ga čuju?“. I ništa, deri. Stjecajem okolnosti, Darko i Lena iz Elixir raw food kluba su ponudili svoj prostor i zahvaljujem im na tome. Ipak bilo bi smiješno da si tako jedna mala sirova zajednica kao ova u Zagrebu međusobno ne pomaže, jel? I tako smo se mi smjestili tamo u ugodnoj i opuštenoj atmosferi. Odlučila sam ekipi prezentirati i sirovi niskomasni ručak koji mogu jesti svaki dan. Iako je sva ta gurmanska sirova hrana fina, nitko tko je dugoročno na sirovom ne jede te stvari. Zašto? Jer jednostavno nije održivo, što se tiče tijela i probave, a i što se tiče vremena pripreme i budžeta. Na sirovim radionicama se uvijek pokazuje kako raditi takvu hranu, što ima smisla; nećeš čovjeku pokazivati kako da pojede kilu smokava. No, s druge strane početnici trebaju jednostavne i brze recepte koje mogu raditi svaki dan. Prije nego se oslobode tog koncepta jela složenog od puno raznih namirnica, začina i svega ostalog, treba proći neko vrijeme kada će jesti takva jela u sirovoj varijanti. Gledano sa zdravstvenog aspekta, bolje da češće uživaju u gurmanskim niskomasnim obrocima nego svoj toj supermasnoj sirovoj hrani. Vodeći se time, spremih jedan ručak koji se sastojao od dva slijeda, štrudle sa jabukama i smokvama (ne, to nije bio desert već predjelo) i rolica od blitve sa paštetom od mrkve, korabicom i umakom od rajčice i paprike. Opet to nije ono što jedem svaki dan, ali bih bez problema mogla svaki drugi (iako bih ja osobno isključila suhe smokve koliko god one bile divne. Ipak su one suho voće koje bi trebali jesti u umjerenim količinama. Dakako, tako bi bilo u idealnim uvjetima u kojima se ne nalazimo u Hrvatskoj zimi što će reć, kompromisi su dopušteni). U svakom slučaju drago mi je bilo vidjeti da su nam gosti bili zadovoljni hranom, ali i seminarom. I tu sam upoznala neke drage ljude i nadam se da budemo ostali u kontaktu. Koliko god danas bili zaposleni i obuzeti svojim poslom, važno je da kao istomišljenici gradimo neki bolji svijet, kako bi se to patetično reklo. Ono… kad se male ruke slože jel…


 Ručkić

Eto ekipa, dosta brbljanja. Ovo je bio kratki izvještaj o seminaru, a sad... ono što ste vjerojatno cijelo vrijeme čekali haha, a ja tu trkeljam ko navijena... recepti za niskomasni ručak kojeg smo papali na seminaru.
Pa kaže:


FiggyPiggy smokvasto-jabučasta štrudla sa preljevom od banana

Štrudlić:
1,5 kg jabuka
½ kg suhih smokava + voda od natapanja
Malo vanilije
Malo limunove korice
4 velike banane
Narežite jabuke na tanke kriške. One će vam poslužiti kao hmmm „tijesto“ (?). Namočite suhe smokve u vodi na nekoliko sati. Prebacite ih u blender i dodajte 2 jabuke, malo vanilije i limunovu koricu. Sve to izblendajte u kremu. Tijekom blendanja postupno dodavajte vodu u kojoj ste natapali smokve do željene konzistencije. Slažite red jabuka, red nadjeva. Ja sam u gornji sloj dodala još jednu malu jabuku u preostali nadjev no to nije potrebno.
Preljev od banana:
4 velike banane
Malo vanilije i limunove korice
½ čaše vode
Ubacite sve u blender i blend away! Prelijte preko štrudle i posipajte sa malo cimeta.
Štrudla je još bolja kad odstoji nekoliko sati u hladnjaku!


Rolice od blitve sa štapićima od korabice i crvenim umakom

Rolice:
Nekoliko listova blitve (bez stabljike)
Naribana cikla
Rukola
Pašteta od mrkve:
½ kg mrkve
½ većeg avokada
Sok od ½ limuna
½ žličice origana
Malo himalajske soli
3-4 stabljike celera i malo lista
Maaalo slatke paprike u prahu
½ žličice češnjaka u prahu (opcionalno)
Sve sastojke izradite u blenderu dok ne dobijete homogenu smjesu.
U listove blitve stavljajte žličicu paštete, malo naribane cikle i rukolu. Smotajte sve kao sarmice.
Štapići od korabice sa crvenim umakom:
Korabica narezana na štapiće
Umak:
½ velike paprike
30g suhih rajčica
Šaka cherry rajčica
½ žličice češnjaka u prahu
½ žličice origana
2 žlice soka od limuna
Sve izblendajte u blenderu do homogene smjese.
Poslužite rolice sa prilogom od korabice u crvenom umaku. To je to! Dobar tek! (Almo Čatlak style osmjeh)


I na kraju, ako mislite da je sve gotovo, razmislite ponovo, jer idem dalje u akciju! :D Danas je umjesto odmaranja pao put na Sljeme, iliti brutalno penjanje uzbrdo sa 5kg naranči na leđima (ne pitajte), mokra majica, vjetar puše, pada kiša. Ludilo! To je kad izabereš jedini šugavi dan u cijelom sunčanom tjednu da ideš na Sljeme. Ili kada je to jedini dan kada stigneš… zato danas ranije spavati!

A dalje… Mali plac na Tavanu ovaj vikend dragi moji. Planiram meni, a ono što je zasad odlučeno je povrtni quiche (klasika jel), pizza rolice, štrudlice sa smokvama, čoko-karamel torta i vjerojatno nekakvi keksići sa kokosom i limunom. Sve narudžbe, želje i pozdrave mi šaljite na fejsić ili na mail figgypiggysirovahrana@gmail.com

Evo vam slike da možete malo sliniti prije Placa ;) + meni za narudžbe
 Čoko-karamel torta
 Povrtni quiche
Pizza rolice

Akcija!
Vidimo se u subotu na Malom placu! Budite tamo ili budite kvadrat! ;)

3 comments:

  1. Marina, svaka čast! Nasmejala si me, i veoma obradovala tekstom! Kao da sam ga i sama pisala, a recepti su super!
    Divno mi je i drago da sam te upoznala! Veliki zagrljaj, Margareta

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Margareta! Baš mi je drago što nas je svemir spojio :D Jedva čekam da se opet vidimo i družimo! Hugs hugs!

      Delete