Saturday, April 5, 2014

Pitanja i odgovori 1: Kako prijeći na sirovu (ili zdraviju) prehranu?



Kad sam prije nekoliko dana razmišljala o tome koje teme bi  vam bile zanimljive za čitati, odlučila sam si olakšati posao i jednostavno vas upitati o čemu biste htjeli čitati. Bilo je svakakvih prijedloga, od toga kako si psihički olakšati prelazak na sirovu prehranu, o simptomima i bolestima, važnosti hidratacije, organske hrane i kvaliteti voća i povrća, masnoćama, dojenju na sirovoj prehrani, receptima sa slikama pojedinačnih koraka u pripremi itd.
Ovaj post će biti prvi dio odgovora na vaša pitanja, pa frčemo rukave i počinjemo!

       Kako prijeći na sirovu prehranu kada u isto vrijeme morate spremati kuhanu hranu obitelji i biti okruženi kuhanom hranom?

Mnogi od vas se susreću sa ovim problemom, i moram priznati da imam sreće što ne živim s obitelji i nisam okružena kuhanom hranom pa imam cijeli hladnjak za sebe i to samo s odabranim namirnicama. Iskreno, prošlo je dosta vremena otkako sam na sirovom tako da mi ne pada na pamet jesti kuhanu hranu ili neke grickalice i to sve  mi zaista ne predstavlja potencijalnu hranu, no kada tek počinjete i trebate raskrstiti sa starim navikama, a krpice s kupusom (jedno od mojih najdražih kuhanih jela)onako  milo gledaju u vas, glavica salate ili naranča se ne čine kao najukusnija opcija.  Moja draga majka se također susreće s tim problemom i ovih dana je sva sretna što dolazim doma na tjedan dana kada ću ja biti zadužena za njezin polu-sirovi meni (Bok mamo, nadam se da ovo čitaš! Puse puse!). Ona se i sama osjeća puno bolje na sirovoj ili visoko sirovoj prehrani, no mora kuhati za oca koji tendira prema visoko-mesnoj i masnoj prehrani (što mu nije najsretniji izbor, ali nekad neke stvari jednostavno treba pustiti) i buraza (koji je otvoren za opcije, što nije loše, ali mu je draži pohani sir nego cvjetača na pari) i u svemu tome nema vremena pripremati posebnu hranu za sebe. Dakako, ja mislim da se sve može kad se hoće i da se obroci mogu dobro skombinirati tako da svi dobiju benefite visoko-sirove prehrane.
Sljedećih tjedan dana ću bilježiti recepte i jela koja ću spremati kod kuće za mamu, ali i za ostatak obitelji. Pokušat ću uklopiti zdravu hranu u svakodnevni meni i natjerati oca koji tvrdi da ima probavne smetnje od „tog našeg zelenja“ da uz svoj komad mesine pojede i neku salatu ili sirovo jelo. Bili živi pa vidjeli… Nadam se da ću vam tako uspjeti konkretnije odgovoriti na vaše pitanje. No prije same prakse, idemo na teoriju:
Kod prelaska na sirovu prehranu morate imati na umu da vi s time mijenjate svoj cjelokupni životni stil. Prije svega odlučite što ustvari želite i shvatite da nije potrebno prijeći na 100% sirovo. Sirova hrana nije sve u vašem životu i nije magični odgovor za vaše probleme.
Kako i zašto pitate se?

Iako mnogi govore da vam sirova hrana osigurava duhovni napredak, sreću, slobodu, šta god, moram vas razočarati jer to nije istina. Sve one priče kako je ta hrana ima višu energetsku frekvenciju vjerojatno stoje, ali neće vas hrana učiniti boljom osobom ili popraviti vaše emocionalno stanje. Ona vam može dati više energije da se suočite sami sa sobom i sa svijetom jer ipak, sirove namirnice trebaju manje energije za probavu, ali to je sve. Neće vas banana čudotvorno izliječiti. Tko kaže suprotno, laže i prodaje vam spiku. Kad smo već iskreni, kad god čujem izraz „živa hrana“ padne mi mrak na oči. Je, ok, sve je to lijepo i krasno, ali nemojmo mistificirati stvari. To je jednostavno hrana kakvu bismo trebali jesti i ako mačke ne rade kult od prehrane sirovim miševima, molim vas, nemojmo ni mi od sirove hrane, pa hajdemo pokušati demistificirati stvari, korak po korak.

            Hrana vas neće izliječiti.
Moooolim? Pa sirova hrana je lijek, šta ne? Jel nije Hipokrat rekao "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana"? Prva stvar, i Crkva je tvrdila da se Sunce vrti oko Zemlje i da su neovisne i samosvjesne žene vještice pa nije tako. Druga stvar, jednu rečenicu možete interpretirati na sto načina. Poanta: ne liječi nas hrana nego ona dopušta ili onemogućava tijelu da se samo izliječi. Tijelo se samo regenerira i liječi. Sirova hrana zahtjeva manje energije za probavljanje pa tijelo ima više energije za samoregeneraciju. To je cijela filozofija. Kuhana hrana, prerađena hrana, meso, mlijeko i mliječni proizvodi trebaju puno energije za razgradnju i probavljanje, a i slabiji su u nutrijentima od sirovog voća i povrća. Kako se ljudi liječe postom? Upravo tako što daju tijelu priliku da se pozabavi sobom i da se izliječi. Ne trebaju nam lijekovi i čudotvorni napitci, živa i ljekovita hrana već samo trebamo prestati sabotirati svoje tijelo u pokušaju izlječenja. San, odmor, post ili lagana prehrana u obliku voća punog vode su ključni faktori ako želite surađivati sa vlastitim tijelom. Naša tijela i njihova energija, kako i energija misli i energija koju primamo iz okoline i svemira su ono mistično i prekrasno, hrana je samo mali dio svega toga. Znate one zdrave i sretne stogodišnjake koji nisu jeli 100% sirovo? Znate one koji su pušili i pili po čašu rakijice svaki dan pa doživjeli preko 100? Prije nego počnete vikati da možda imaju otporniji organizam ili da im još sve to nije došlo na naplatu, ili da su oni iznimke, razmislite malo o tome kakav su život vodili. Stres? Sreća? Hedonizam? Obitelj? Duhovnost? Veza s prirodom i okolišem? Koji su to faktori koji nam mogu poboljšati ili pogoršati kvalitetu života? Sirova hrana nije jedini odgovor. 

 Sirova hrana nije instant rješenje
Još jedno razočaranje. Ako prelazite na sirovu prehranu da biste smršavili onda imajte na umu da je to samo jedna vrsta dijete i da nećete dobiti sve dobrobiti koje prelazak na sirovu prehranu može potaknuti imajući na umu cjelokupnu promjenu u stilu života.  Kao što sam rekla u jednom od prijašnjih postova, potrebno je razlikovati sirovu prehranu kao stil života od sirove prehrane kao prehrane u užem smislu. Iako me definiranje života u skladu s našim fizičkim i psihičkim karakteristikama kao „sirove prehrane“ uopće ne veseli jer se opet stavlja naglasak na prehranu, nadam se da shvaćate na što sam ciljala u prethodnoj rečenici. Tijelo se ne može izliječiti u roku od nekoliko mjeseci i put prema fizičkom izlječenju na sirovom traje doslovno godinama. Naravno da neke sitnice možete izliječiti, ali neke stvari koje su se godinama razvijale trebaju godine da nestanu. Strpljenje je ključ.

            Odredite cilj
Ako ste odlučili unijeti neke promjene u svoj život, potrebno je jasno odrediti što želite od tih promjena i koliko ste se spremni posvetiti tom procesu. Čim realizirate neke zdrave odluke, vidjet ćete promjenu na bolje. Kada isključite industrijske i rafinirane proizvode iz svoje prehrane već ćete osjetiti veliko poboljšanje. Neka vam to bude prvi korak, nemojte trčati pred rudo. Polako. Isključite žitarice i gluten, isključite mlijeko i mliječne proizvode… povećajte količinu biljnih namirnica u prehrani, povećajte postotak sirovih jela... malo po malo i stići ćete do cilja. Cilj ne treba biti strogo utvrđen, on se uvijek mijenja kako napredujete na svom putu. Umjesto da si odredite da želite biti 100% sirovi bez promišljanja što to sve uključuje, odlučite učiniti svoj život sretnijim i ugodnijim. Odlučite se hraniti zdravije i razjasnite si zašto to želite. Najvažnije je da znate zašto. Kada budete znali zašto i kada to bude pravi razlog, onda ćete moći realizirati tu odluku.
Nije lako prijeći na 100% sirovu prehranu, barem ne u ovom društvu i u ovoj klimi. Tu trebate biti čvrsti i ustrajni, ali nikako se ne trebate prisiljavati. Dok god vas sirova hrana veseli, ustrajte. Ako vam postane teret, imajte na umu da kuhana, jednostavna biljna hrana isto tako pruža mnoge koristi. Kuhana hrana vas neće ubiti. Ljudska evolucija je određena vatrom i ako smo uspjeli doći do ovdje sa kuhanom hranom (nećemo uzimati u obzir usputne degeneracije u obliku industrije itd), onda valjda kuhanje nije najgora stvar koju možemo napraviti. Znam, sve te priče o formiranju toksičnih spojeva tijekom kuhanja, o tome da tijelo stvara više bijelih krvnih zrnaca i aktivira obrambene mehanizme kada jedemo kuhano, zaista zvuče malo zastrašujuće, ali sjetite se toga kako djeluje placebo… Sve je u vašoj glavi. Ako mislite da će vas kuhana hrana ubiti, ona će vas ubiti. Ako mislite da će vas sirova hrana ubiti, ona će vas ubiti. Ne podcjenjujte moć uma jer ona je puno jača od moći sirove/kuhane hrane.
Prelazak na 100% sirovu hranu uključuje zaokret prema prirodi, organskim namirnicama, organskoj kozmetici (ili isključivanju kozmetike) i sredstvima za čišćenje, odmak od svega konvencionalnog, preispitivanje vlastitog života i postupaka, preispitivanje svih tradicija, uvjerenja, svega „normalnog“ i uvriježenog... to znači potpuno redefiniranje vlastitog bića i o tome govorim kao kažem „sirova prehrana kao način/stil života“. Da vam pravo kažem, gledajući tu sintagmu i razmišljajući o njoj, odlučila sam ju prestati koristiti jer ne odražava bit tog drugačijeg života. Nisam još smislila nešto prikladnije… možda prirodan život (No što je to prirodno? Jesu li i gradovi i industrija prirodni jer su potekli iz našeg uma i djelovanja koje je isto prirodno jer je ljudsko?)… Život u skladu s našim bićem? Ne znam… kako god bilo, sirova hrana može biti dio tog života i mnoge ljude potakne da krenu na put prema „prirodnom“ životu, ali ona NIJE uvjet.
Znate kako mnogi sirovaši govore da sirova hrana donosi mir i suosjećanje, rađa poštovanje prema drugim živim bićima itd itd… e sad, dragi moji, bez uvrede, i bit ću pristojna pa ću suzdržano reći da to nije ni blizu istine. Recite vi šta hoćete, ali vidjela sam previše sirovaša koji jedno pričaju, a drugo rade i nisu duhovno ništa razvijeniji od svog blendera ;) Meni je to dovoljan dokaz da je sirova hrana samo hrana. Da su svi tako brižni, tolerantni i puni ljubavi ne bi postojalo tisuću raskola i svađa u pokretu sirove prehrane. A koliko sam shvatila više su si svi konkurencija i neprijatelji nego prijatelji, partneri i ljudi koji zaista pokušavaju unijeti pozitivne promijene u svijet. Ne želim nikoga vrijeđati ili prozivati, ali tu činjenicu ne možete pobiti pa da se postavite na glavu. Ovo vam govorim ne da bi blatila sirove gurue, učitelje ili koga god, već da vam dokažem da vas sirova hrana neće učiniti boljom osobom ili uvjetovati vaš duhovni rast.
No, da se vratimo cilju… odredite zašto želite prijeći na sirovo, uzmite u obzir okolnosti u kojima se nalazite i mogućnosti kojima raspolažete. Ja sam sigurna da možete biti savršeno zdravi na uravnoteženoj biljnoj prehrani sa visokim postotkom sirovih namirnica i da možete biti savršeno bolesni na 100% sirovoj hrani, pa si vi odlučite.

            Zadržite unutrašnji mir
Kada ste donijeli odluku, npr da želite poboljšati kvalitetu života tako da uvedete više sirove hrane u svoju svakodnevnu prehranu, otpustite sav fanatizam i sve dogme, otpustite sva rigidna pravila i forsiranje i raščistite sa sobom zašto više nećete jesti onu finu Milka čokoladu ili čips. Ako tu niste sigurni i jasni u tome, onda sve pada u vodu. Stavite na papir pozitivne i negativne učinke tog čipsa ili čokolade i iznenadit ćete se, ako odete dovoljno u dubinu, kako vam ta čokolada više neće izgledati tako privlačno. Razmotrite sve sastojke u toj „hrani“, pogledajte koliko čudnih kemijskih spojeva tu ima, Googlajte njihove učinke, pogledajte kako rafinirani šećer djeluje na tijelo, kako uzrokuje ovisnost, pogledajte koliko je fosilnih goriva i neobnovljivih resursa potrebno da proizvedete te namirnice, koliko je prirodnih resursa oduzeto što ljudima što životinjama i biljkama da bi ta čokolada nastala itd itd, i onda s druge strane pogledajte koristi… koje koristi? Jedina korist koje se ja mogu sjetiti je da je čokolada fina (meni ne :P). A fina je jer izaziva ovisnost. Druge koristi nema…
Kad ste riješili taj dio i shvatili da industrijskoj i rafiniranoj hrani nema mjesta u vašoj kući, nađite pravu hranu koja vas usrećuje. Hrana mora biti ukusna i djelovati pozitivno na nas, ne samo fizički već i psihički. Ima toliko ukusne sirove i kuhane hrane od cjelovitih namirnica koje ne zahtijevaju visoke energetske inpute i koje ne djeluju štetno po ekosustav i naše tijelo. Napravite si popis tih namirnica. Malo se potrudite i pronađite uzgajivače organske hrane, priključite se GSR-ovima, počnite uzgajati svoje voće i povrće i obnovite vezu sa hranom i zemljom. U jednom od sljedećih postova ću pisati o važnosti organske hrane, pa neću sad previše duljiti, nego ću vam dati konkretan popis mogućih namirnica za sezonu (sad je najgore za sirove vegane jer nema puno voća) za visoko-sirovu vegansku prehranu: (namirnice pišem kako mi padaju na pamet)

Korabica
Špinat
Blitva
Radič
Krumpir
Vlasac
Cikla
Mrkva
Peršin
Čičoka
Pastrnak
Jabuke
Naranče
Limun
Matovilac
Rikola
Razne zelene salate
Suhe smokve i ostalo suho voće
Orasi, bademi, lješnjaci
Heljda
Bučine sjemenke
Konopljine sjemenke
Suncokretove sjemenke
Proso
Batat
Šparoge
Brokula
Cvjetača
Kopriva
Maslačak
Sve ostalo divlje zelenje
Kupus
Kruške
Buče i tikve
Gljive
Rotkvice
Mladi luk
Komorač
Prokulica
Kelj
Poriluk
Mahunarke



Eto, ovo je što mi je sad palo na pamet i od čega možete napraviti jako fina jela, deserte, slastice. A konkretno ćete moći i vidjeti kako to izgleda sljedeći tjedan, ili na kraju tjedna. Zdrava hrana može biti jako zanimljiva i fina. Nemojte se bojati eksperimentirati. Nađite svoj omiljeni sirovi desert i njime zamijenite deserte na koje ste navikli. Prvi korak je da zamijenite sadašnje deserte, slastice i grickalice pune šećera, mlijeka i brašna zdravijim varijantama, kasnije ćete polako stići do toga da se rješavate ovisnosti o hrani i da vam deserti više ne znače krajnje zadovoljstvo, već da zadovoljstvo nalazite u duhovnim stvarima, međuljudskim odnosima, kontaktu s prirodom, i da to zadovoljstvo prelazi na novu razinu. Čak i zadovoljstvo koje nalazite u hrani mijenja svoju narav s vremenom. Ali s vremenom… do toga se stigne… samo bez žurbe i forsiranja… mirno i opušteno… zen ;)

           Uključite svoju obitelj
Počnite polako uvrštavati zdrava jela u meni vaše obitelji i pronađite nešto što se svima sviđa. Bilo bi izvrsno kada biste mogli ostale članove uključiti u pripremu hrane te ju učinili pristupačnijom. Nije dobro prisiljavati nikoga na promijene ako to ne želi. Tko želi neka se priključi, tko ne, nema veze… kad-tad će ga zaintrigirati o čemu se tu radi i možda ga i pridobijete. Samo treba vremena i ustrajnosti. Možete odrediti jedan sirovi dan ako želite uključiti više sirove hrane u svoju prehranu. Neka vam subota postane sirova subota. Odite zajedno u nabavku namirnica, odredite koja ćete jela praviti i zabavite se. Neka bude fino, veselo i opušteno.
Naravno, dobro će doći da maknete sve nepoželjne namirnice iz kuće koliko god možete; slatkiše zamijenite suhim voćem, čips i slane grickalice zamijenite čipsom od raštike, kelja, batata, krumpira kojeg ste sami napravili. Uvijek imajte u rezervi sirove kuglice koje možete brzinski napraviti od suhog voća i orašastih plodova. Također, uvijek imajte dovoljno voća i svježih cjelovitih namirnica od kojih možete složiti neko fino jelo. Ispočetka će trebati malo organizacije, ali brzo ćete se naviknuti. Stvari će krenuti i razvijati se, samo im to  dopustite.

Do sljedećeg puta sa sljedećim pitanjem (ovo se malo odužilo)
Vaša FiggyPiggy

5 comments:

  1. Hvala ti na ovom postu. Meni je jako znacilo da postoji neko ko nije rigidan i opterecen hranom. Ne zivim da jedem, jedem da bih prezivela... Pokusavam sto zdravije da se hranim i trenutno pokusavam da predjem na vegansku ishanu. Tako da hvala ti na ovim recima. Maja

    ReplyDelete
  2. Odlican tekst - bas kao sto ja razmisljam samo nisam stigla da to prenesem na papir :), a i sama sam se uverila u dobrobite sirove hrane, kao i da nije svemoguca, tj. nasa sreca je na prvom mestu, pa ponekad nesto kuvano od organskog povrca nece nam toliko skoditi, ako uzivamo u pripremu i ukusu tog jela, kao sto bi nam mozda vise skodilo neko moranje da bude iskljucivo sirovo, ako u tom trenutku ili okolnostima bas pozelimo da se pojedemo nesto lepo skuvano. Jos me je odusevilo u tekstu ono sto sam i sama licno iskusila da nisu svi ljudi na sirovoj hrani mirni, saosecajni, tolerantni i puni ljubavi za sve, vec sam vrlo cesto nailazila na jako puno svadja i bas netolerantnih, cak uvredljivih komentara od onih koji se zalazu (ne znam da li bas stvarno i jedu 100% sirovu hranu) i lepse mi je u drustvu nekih mesojeda, koji imaju mnogo vise tolerancije, ljubavi i smisla za humor, a mene prihvataju i dive mi se sto se hranim drugacije, jer ja nikom nista ne namecem, ali volim da im ukazem na stetnost procesirane hrane pune nezdravih dodataka i dobrobiti sirove organske, prave hrane, pa i oni sve vise paze sta jedu i idu nekim svojim tempom ka zdravijoj hrani. Isti slucaj je u mojoj porodici s mojom decom i moji sinovi sve vse se ukljucuju u pravljenje i konzumiranje sirove, ili zdravije kuvane hrane. Da ne duzim, sve je vec jako lepo receno u tekstu - bas kako je razmisljam o tome
    Lic'a Likica

    ReplyDelete
  3. Pozzz,
    Sve pohvale, super ti je blog!! za početak :)
    I sama sam na sirovoj prehrani, otprilike 4 godine s time da sam (lakto-ovo) vegetarijanka preko 10godina. Postatak sirove hrane kod mene varira... Ne opterečujem se time.
    Mene zanima, koliko kila(na visinu) imaš? Osobno moram jaaako puno i često jesti (na sirovom) da bih održala ne-žgoljavu kilažu. I tu uskaču ne-sirove namjernice poput žitarica,kvalitetnog sira, tofua...koje isto tako jako volim.
    Uglavom, za sve koje zanima- DA! DA! i DA! za što više sirovih i ne prerađenih/obrađenih namjernica u vašoj prehrani!!
    Moja krvna slika je SAVRŠENA :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Imam 164cm i 50-51kg, ne važem se baš... jedem kako-koliko kad, ovih dana malo manje, i ne često. dva puta na dan..nekad i jednom (samo taj obrok dugo traje lol)...i kad manje jedem ne vidim da drastično mršavim. Možd izgubim kilu i to je to.
      U svakom slučaju dokazuješ da nije potrebno biti na 100% da bi se osjećala dobro i imala odličnu krvnu sliku. Super je čuti takva iskustva!

      Delete