Sunday, April 20, 2014

Pitanja i odgovori, dio2: Organsko? Lokalno? Sezonsko? Zrelo? Voće? Sve to?



Danas sam odabrala temu za koju mislim da je među najvažnijim temama kada govorimo o održivosti, zdravlju i životu u skladu s prirodom. Organske, lokalne, sezonske i zrele namirnice su ključne u uspješnoj sirovoj veganskoj prehrani, ali i vrlo važan element u bilo kojem načinu prehrane. 

Ne samo da su svi ovi faktori neophodni u održavanju vašeg zdravlja, već su i vrlo važni u održavanju zdravlja planeta (ah da…opet ja i planet…). No zašto među nabrojane faktore nije uključen onaj „sirovo“ i zašto jednostavno ne možemo jesti hranu iz supermarketa? Čitajte dalje…

Organsko: da, hrana koju konzumirate bi trebala biti organska u što većem postotku. Razumijem sve koji prigovaraju da je organska hrana skupa, ali nećete ju kupovati u trgovinama zdrave hrane jer su a) nepotrebno skupe, b) voće i povrće nije uvijek svježe ili zrelo, c) voće i povrće većinom nije proizvedeno lokalno i obično je uvozno. Najgora stvar je ta da moramo pridavati oznaku „organskog“ ili „ekološkog“ hrani koja bi sama po sebi trebala takva biti. Konvencionalno proizvedeno voće i povrće, odnosno tretirano sa cijelim spektrom raznih kemikalija, od herbicida, pesticida, fungicida do onih koje održavaju namirnice „svježima“ i osiguravaju duže stajanje na policama, (nekima) privlačan sjaj, ljepšu boju i sl., je postalo standard i nešto normalno, dok se za prirodno uzgojenu hranu mora izdvojiti duplo više novaca i truda. Zašto je to tako? A) jer smo kreteni, b) jer trgovački lanci i trgovine zdrave hrane iskorištavaju trend zelenog konzumerizma pa deru cijene samo zato što mogu, dok njihove markice „certified organic“ katkad ne znače ono što tvrde, c) jer država u suradnji s kemijskim kompanijama, trgovačkim lancima i ostalom veselom ekipom subvencionira tzv. konvencionalni uzgoj i preferira određene kulture, odnosno sve da bi se ovakav sustav u kojem djeluje(mo) nastavio i dalje…jer ipak… on je održiv i smislen, d) jer uzgajivači organske hrane moraju biti spremni na određene gubitke u proizvodnji pogotovo kada uzgajaju na veliko, e) jer se danas ide na to da se uzgajivačima hrane, seljacima, zajednicama koje pokušavaju živjeti izvan danog poretka oduzme pravo na samodostatnost i neovisnost. Vjerojatno ima još razloga, ali ovi mi trenutačno padaju na pamet. Da ne kritiziram državu i vlast (neću ništa reći za Hrvatsku), EU daje poticaje i organskim uzgajivačima, no neću tu u detalje. A evo još dobrih vijesti: kako potražnja za organskom hranom sve više raste, tako raste i broj proizvođača/uzgajivača (odlučujem se za pojam uzgajivača jer se ne može biti proizvođač voća i povrća. Priroda daje/proizvodi, ne ljudi.) organske hrane što bi značilo da kupovinom od malih (po mogućnosti, a reći ću i zašto), lokalnih i organskih uzgajivača podržavate trend rasta organskog uzgoja, brige za okoliš i na kraju, potencijalnog smanjenja cijena organskih proizvoda (za neke dobro, za neke manje dobro…). 

    Često mnogi znanstvenici govore da permakultura ne može osigurati dovoljno hrane. Osim što zaboravljaju da nije problem u manjku proizvedene/uzgojene hrane, zaboravljaju i da konvencionalna proizvodnja ugrožava same temelje uzgajanja i proizvodnje hrane, da ne pričamo o genetskoj modifikaciji i sl.

(gore) permakulturni vrt, (dolje) konvencionalni masovni način uzgoja
 

Zašto mali uzgajivači?
Zato što bi, barem ja tako mislim, trebalo poticati rast broja uzgajivača i fokus na samodostatnost nego rast monopola na tržištu organske hrane. Trebamo one uzgajivače (a sami trebamo i postati takvi) koji uzgajaju hranu za sebe, a viškove prodaju. Time se odvajaju od ovisnosti o tržištu, osiguravaju si vlastitu hranu i sabotiraju vladajući poredak hehehe. Ako uzgajivač organske hrane tu hranu uzgaja samo za tržište može se dogoditi da povećanjem potražnje on povećava „proizvodnju“, a masovna proizvodnja takve hrane ne funkcionira i sve se više udaljava od same ideje organskog;  sam se uzgajivač  manje drži načela takvog uzgoja i često se zna dogoditi da organska hrana više nije organska itd. Ako većina nas uzgaja vlastitu hranu i fokusira se na što veći spektar biljaka potičući bioraznolikost i održavajući stare sorte, bit ćemo opskrbljeni hranom kroz cijelu godinu, imat ćemo višak za (pro)dati i razmijeniti da susjedom. Nadalje masovni organski uzgoj je protiv načela održivosti, a ako ćemo već uzgajati organsko, hajde onda da se držimo nekih principa, inače spadamo u isti koš sa Todorićem, osim što nemamo toliko para. Bolje je imati svega po malo nego 100 jutara krumpira. Pa kada bolest napadne onda ćemo gledati. I ponoviti irsko iskustvo…
Osim ekološke i ekonomske perspektive, kod kojih, nadam se, ne moram spominjati posljedice kemijskih „pomagala“ i mehanizacije u uzgajanju hrane, ali i njihovu ovisnost o fosilnim gorivima (je, i NPK dolazi od fosilnih goriva, a nije ni da traktor vozi na zrak), tu je i vaše osobno zdravlje, na što ću vas valjda lakše pridobiti nego na gore spomenute (izvinjavam se na cinizmu). Vjerujem da ne želite unositi u sebe otrove koji ubijaju insekte, mikroorganizme, gljivice i biljke, odnosno, u prijevodu, koji UBIJAJU. Ako ubijaju, vjerujem da nisu dobri ni za ljude. Mislim da je ova logika dovoljna i da nam ne trebaju statistike o smrtnosti od raka i raznih dišnih, kožnih, živčanih oboljenja i egzotičnih bolesti prouzrokovanih raznim –cidima kako kod uzgajivača i radnika na plantažama i farmama, tako i kod konzumenata. Ako baš želite statistike ili ako ste neki inženjer, Google it, ja sam humanist ;) 

 (gore) Šuma hrane, kakvu ću ja jednom imati ;)
 (dolje) konvencionalni voćnjak...bljak!


Ako mislite da je dovoljno potopiti voće i povrće u sodi i octu, sretno s time, ja ću radije kupiti nešto što nije tretirano kemikalijama koje zahtijevaju nošenje odijela i maske, i ne želim da te iste kemikalije prodru u tlo i podzemne vode i kasnije kako-tako, sa sodom ili bez nje, dođu u moje tijelo.
Organski i ekološki osviješten uzgoj je jedini način uzgoja hrane koji bi trebao postojati. Točka. 

Lokalno i zrelo:  Iako lokalno ne uvjetuje zrelo, ipak sam ova dva faktora spojila jer ako je lokalno prije će biti  zrelo nego da je uvozno. Također, ako je lokalno onda će biti i svježe. Zašto je važno da bude svježe i zrelo? Kada je hrana svježa sadrži najviše nutrijenata koji se inače vremenom gube. Neki nutrijenti kao što je npr vitamin C su osjetljivi na svjetlo, drugi na temperaturu (opet vitamin C), a treći na tko zna što tako da je najsigurnije ubrati i pojesti. Ako ne to, onda barem kupiti ono što je netom ubrano. 

Zrelo?
Nećete vjerovati koliko je to važno, pogotovo kod voća. Ne samo zbog vitamina, već i zbog bolje probave i zdravlja. Nezrelo voće je škrobasto, a u procesu sazrijevanja enzimi taj škrob razlažu na jednostavne šećere. Naše tijelo može odmah iskoristiti takav šećer, bez potrebe za daljnjom razgradnjom. Nezrelo voće može izazvati nadutost i probleme s probavom, a nezreli citrusi nisu baš najsretnija opcija za zdravlje zubi jer kiselost nezrelog citrusa nagriza caklinu, a može izazvati i osjetljivost usne šupljine. Često se sirovi vegani ili frutarijanci žale da su iskusili probleme sa zubima (jedan je stariji bezubi frutarijanac rekao da mu je nezrelo voće donijelo taj šarmantni osmjeh) zbog nezrelog voća, pogotovo citrusa…dakle, oprezno, ali bez straha! Jer  za razliku od nezrelog, zrelo voće je instant gorivo za naše tijelo, ne zahtijeva dug probavni proces, puno je vode i ne ostaje na zubima već ih čisti (jedino ako vam se negdje ne zaglavi, ali zaglavilo se ono ili ne, ipak perite zube no nikad direktno nakon jela. Pričekajte jedno sat vremena da se caklina stigne obnoviti. ). Ono djeluje zadovoljavajuće i zasitno te nakon njega nećete poželjeti pojesti komad torte ili vrećicu čipsa.

Gdje ćete drugdje naći zrelo voće nego kod svog lokalnog uzgajivača voća? Ili u svom voćnjaku… ili u susjedovom… ako nema psa ;) Zrelo voće i shopping centri i marketi? Zaboravite…

 Iako se vode debate o tome je li organsko nutritivno kvalitetnije, evo jedne od tablica koja tvrdi da je 

Sezonsko: upravo zbog gore navedenih faktora je važno da jedete sezonsko. Sezonske namirnice su svježe, lokalne i zrele. No ako jedemo prema sezonama, samo lokalno, svježe i zrelo, što ćemo preko zime i u rano proljeće (iliti sad)? Upravo iz tog razloga sam rekla da faktor „sirovo“ ne spada među ključne faktore. Spadao bi kada bismo živjeli u tropima, ali uzimajući u obzir okolnosti, i činjenicu da su ljudi jako prilagodljiva bića, nije nužno da je sva hrana koju jedete sirova.
Kad sam prije koji tjedan bila doma, u bašči (vrtu) smo imali samo salatu, blitvu, špinat i mladi luk. Nisu baš namirnice na kojima možete preživjeti do prvih trešanja ili jagoda. Srećom imala sam dosta smrznutog voća koje sam vrijedno kao vjeverica spremila preko ljeta (da, nije svježe), ali sam morala i kupovati banane i naranče u supermarketu. Kada se nalazite u manjem gradu i nemate sve u vrtu što biste trebali/mogli, nije lako, pa možda ni preporučljivo biti na sirovoj veganskoj prehrani koja se bazira na voću. Imam sreće pa sam u Zagrebu, ali da sam doma onda ne bih bila sirovi vegan (barem ne onaj čija se prehrana bazira na voću)  jer je to jednostavno nemoguće i mislim da bi mi domaće kuhano povrće bila bolja opcija nego uvozno, nezrelo voće puno kemikalija. Voće koje možemo naći u supermarketima ne kupujem, jer je najgore kvalitete, uvozno, brano zeleno, umjetnim putem dozrijevano i tretirano nebrojeno puta. Voćarne također nisu puno bolje, a ni plac nekad nije najsretnije mjesto. U Zagrebu se snalazim na sve moguće i nemoguće načine da dođem do zrelog voća, i puno puta sam morala baciti neko voće jer je jednostavno bilo prezeleno. I ljudi na placu prodaju zeleno i nezrelo voće jer nitko ne želi kupiti zrelo, a i nezgodno je za transport. Uzimajući sve to u obzir, morate dobro paziti što kupujete i dobro čeprkati da biste došli do kvalitetnih namirnica. Ali i ćorava koka zrno ubode!

Što učiniti kada nemate pristup kvalitetnom voću?
Jednostavno jedite povrće. Sirovo ili kuhano, kako vam odgovara. Ako jedete samo sirovo povrće, imajte na umu da ono ne osigurava dovoljan broj kalorija. Ako povećate masnoće, znajte da više od 15% masnoća u prehrani nije preporučljivo, barem ne na duge staze. Možda možete preživjeti zimu (voće kao kaki, kruške, jabuke, mušmule, grožđe je dostupno dosta dugo, a onda preko zime imate citruse, tako da, ako je domaće, super, opskrbljeni ste) na više povrća i masnoća, a manje voća, ali biste trebali gledati da smanjite masnoće kad krene sezona voća. Kuhani krumpir, korjenasto povrće, heljda, proso, smeđa riža, quinoa i amaranth (u manjim količinama pošto su uvozne…) su dobre opcije preko zime ili u slučaju da ne možete nabaviti kvalitetno voće. 

Još jedna opcija je da sadite voćke! Najbolje je imati vlastito voće i voćke su odlično „dugoročno ulaganje“. Iako ćete morati čekati koju godinu za prvi kaki, jagode, maline, borovnice i slično voće će dati plodove u kraćem vremenskom periodu. Informirajte se malo o tome što možete zasaditi i što je gdje dostupno, potražite reznice i sadnice od susjeda i rođaka, pogotovo starih sorti voćaka. Kod nas je moguće zasaditi i neko tropsko voće, samo treba znati (i o tome će jednom biti riječi). Možete se i udružiti i kao grupa naručivati voće od nekih proizvođača. Samo se za sve to treba malo potruditi.



I na kraju: organsko, lokalno, sezonsko, zrelo…da, sve to je potrebno! Uvijek učinite onoliko koliko možete i nemojte se deprimirati ako ne ispunjavate uvijek sve te uvijete. Dakako, nekad se volimo tješiti da smo učinili najbolje što možemo, no uz još malo truda mogli bismo i bolje. Pa zašto se ne bismo malo potrudili i napravili više i bolje? 

Do sljedećeg puta, zasadite nešto! Ja ću začinsko bilje i jagode na balkonu ;)

No comments:

Post a Comment