Saturday, August 16, 2014

Razmišljanja o hrani, dio 2

Muke po gradu

Priznajmo, ako želimo živjeti neovisno slijedeći prirodne cikluse, teško ćemo naći ispunjenje u gradu. Počevši od same nabavke hrane, što je vjerojatno većini najveći problem, protežući se preko uklapanja u ritam tzv. civiliziranog društva pa sve do konsekventnih moralno-etičkih pitanja koja se pojavljuju kao posljedica takvog života, za one koji se pokušavaju osloboditi umjetno stvorenih spona naše civilizacije život u gradu je zaista prava muka. Ono što se meni sada počelo događati je to da mi je sve manje i manje hrane koja se prodaje na pijacu prihvatljivo za jelo. Prije 6-7 godina je krenulo s prirodnim odbacivanjem mesa, zatim odbacivanjem industrijske, prerađene hrane, pa kuhane hrane i teških škrobastih namirnica da bi došla do toga da želim jesti samo svježu, tek ubranu, zrelu i organsku hranu. Možda će netko pomisliti da pretjerujem, ali kad tijelo samo odbacuje hranu koja je stajala danima u hladnjaku (hladnjačama, špajzama itd) ili  nezrelo voće koje bi valjda trebalo uzreliti na polici, nije vam baš do zezanja. Nije toliko kritično, ali osjetite razliku u hrani, sitosti i energiji; i ne želite više s konja na magarca.

Zima će možda biti izazov, ali joj se svejedno veselim. Imam novi koncept za sirovu zimu i jedva čekam da ga isprobam. U svakom slučaju, bit će zanimljivo. No, ono što želim reći je da život u gradu postaje gotovo nemoguć i neizvediv. Kada više ne nalazite smisao u betonu, smogu, izlascima, alkoholu, kavama, restoranima, ne-kretanju osim ako ne govorimo o teretani ili nekom sportu, život u gradu je nemoguć. Kada više ne želite bacati ostatke hrane koji bi trebali postati fini kompost, kada vidite da je život jedan veliki ciklus i da svo udaljavanje od tog koncepta donosi nezadovoljstvo, nemate što više raditi u gradu. Dosadan je, izaziva nemir i žudnju za ispunjenjem u obliku hrane ili drugih fizičkih podražaja. Sve to crpi energiju iz vas, a nema ničega što bi ju moglo vratiti....osim hrane haha. Ili nam se barem tako čini pa onda jedemo više nego nam je potrebno...

Netko voli živjeti u gradu i uspjeva spojiti sirovu prehranu s takvim životom i u tome nema ništa loše ako osoba nalazi zadovoljstvo u takvom životu. Znam da se svi prilagođavamo gradskom životu te da ljudi koji rade u gradu nemaju drugog izbora i bolje je da rade taj kompromis (kupuju hranu na pijacu od malih uzgajivača organske hrane, bave se sportom, kreću se, vode ekološki osjetljiv život itd) nego da odustanu od svega. Uvijek treba izabrati vlastiti put i učiniti najbolje s onim što vam se u tom trenutku pruža. Vaš put ne treba biti potpuno predavanje nečemu što ja zovem "prirodni život" jer je za mnoge to neizvedivo ili to možda i ne žele. Moguće je napraviti zdrav i uspješan kompromis no važno je da samo slijedite svoju intuiciju. Ako slijedite nekog drugog makar on živio savršen život, a to nije vaš put, bit ćete nesretni. Zato, vi po svom, a ja s vama dijelim svoje ;)

Vjerujem da ljudima koji su duže vremena na sirovoj prehrani koja tada postane prirodna prehrana te počinju osjećati poriv prema prirodnom načinu života, ne preostaje ništa drugo nego na ovaj ili onaj način napustiti grad. To ne znači samo napuštanje grada već i napuštanje i oslobođenje od svih spona, naučenih razmišljanja i vrijednosti, nametnutih okvira, pa na kraju i odnosa prema hrani. To možete učiniti samo u okolišu u kojem je to praktično. Grad nije takav okoliš...

Evo jedne popratne zgode koja to dobro ilustrira:
Svi ste vidjeli slike s mora i imali prilike pročitati prvi dio posta o hrani te vidjeti razliku u energiji koju dobivate od različite hrane i okoliša. Kad sam živjela  u prirodi, bila sakupljač (bez lovca) i jela hranu s drveta, tek ubrano zelenje, puno hodala i kretala se, družila se s onima jednakima sebi, dijelila, nesebično djelovala (to prirodno dođe) i osjećala neizmjernu zahvalnost, nikad nisam doživjela takvu energiju i ispunjenje. Nakon toga sam se vratila u grad i bila primorana kupovati na pijacu. Ne moram vam govoriti o neizbježnom padu koji je to uzrokovalo. Neki dan sam kupila smokve od jedne starije žene, poslušala njenu životnu priču; sve slabije vidi, nema penziju, a osjećam da je žena dobra. Kaže ona meni da nikad ne bi išta špricala jer zna da ako truje tuđu djecu, truje i svoju. Energija je bila bolja u tim smokvama. Energija je bila još bolja u smokvama koje sam nabrala u dvorištu kod jednog divnog momka koji me pustio u dvorište i rekao neka si berem koliko god želim. Dijeljenje je tajna.

Dug je put prema samorealizaciji i jednom kada vanjski faktori ne budu mogli izazvati pad duha, tada počinjemo nositi vječnu sreću u sebi. A do tad... uživajmo u putu...

Dodatak: 

Ovaj dodatak je odgovor na jedno pitanje koje sam dobila na facebooku nakon prošlog posta u kojem ću vam pokušati dati neke mogućnosti spajanja gradskog života i prirodnog života, iako moram priznati da je to prilično težak zadatak pošto su koncepti kontradiktorni. No hajde da pokušamo...
Ako si to možete priuštiti, bilo bi odlično imati zemlju/vikendicu u blizini grada; uvijek se nađe lijepe prirode i malih sela koja okružuju gradove gdje možete napraviti/kupiti kućicu od prirodnih materijala, zasaditi vrt i voćke te vikendom, ili kada stignete, pobjeći tamo. Vjerujem da mnogi imaju stare kuće ili zemljišta svojih baka i djedova koje mogu obnoviti. Ne morate se sami upustiti u takav projekt; uključite prijatelje ili obitelj u to, izgradite zajednicu.
Ako nemate tu mogućnost, po gradovima se sve više pojavljuju zajednički vrtovi; uključite se u taj projekt ili ako vidite zapušteno zemljište, raspitajte se čije je, vidite ima li u vašem gradu neka udruga koja se bavi takvim situacijama i zajedno s ostalim entuzijastima pretvorite napušteno zemljište u plodan vrt/voćnjak/ prostor za druženje itd.
Ako niste jedan od mega zelenoprstih, možete se praksirati kroz sadnju začinskog bilja u teglicama na balkonu. Balkoni mogu postati mali vrtovi i davati rajčice, papriku, zelenje i mnogo druge hrane. Ima puno primijera u Hrvatskoj, pa se malo raspitajte.
Neki uživaju u kupovini na placu, pa onda mogu bolje upoznati ljude koji tamo prodaju i saznati kakvu točno hranu kupuju. Dobro gledajte štandove i pričajte s prodavačima.
Osim hrane, važan je aktivan život u kojem uživate, a najbolje ćete sami znati prepoznati što vas veseli. Kada krenete s promjenama i prihvatite se nečega, stvari će se same početi odmotavati i vrata će se otvarati ili zatvarati, ovisno jeste li na dobrom putu. Zato je uvijek najbolje slušati intuiciju jer razum i ego su predobri prijatelji. Metoda pokušaja i pogreške još nikog nije iznevjerila, pa pokušajte, pogriješite, naučite, osluhnite i pičite dalje...samo hrabro i rezultat će doći

Do sljedećeg pisanja,
vaša Figgy

2 comments:

  1. "Nakon toga sam se vratila u grad i bila primorana kupovati na pijacu. Ne moram vam govoriti o neizbježnom padu koji je to uzrokovalo."
    O da... skroz te razumem.

    A za zimu ne brini. ;) Imamo plan i imaćeš materijala za svoje čitatelje! :D

    ReplyDelete
  2. Figgy uzivam citajuci tvoje tekstove. Samo naprijed :)

    ReplyDelete